Poštovani,
našla sam se u neobranom
grožđu kako bi se reklo, što znači da sam u situaciji u kojoj ni sama
ne znam što bih promijenila i odakle bih krenula. Svakim danom sam sve
više i više depresivna, u svom nekom filmu, niti me može više što
nasmijati ni razveseliti…
Razlog tome je to što me
je muž prevario - ni više ni manje nego sa sestrom svojeg prijatelja!
Ona je u nekakvoj fazi rastave, živi odvojeno a ide kod muža vikendima
da im dijete ne bi primijetilo da se nešto dešava među njima... Muž i
ja smo dvanaest godina zajedno i osam godina u braku, on mi je prvi s
kojim sam bila tako da za drugo i ne znam. Imamo dvoje
prekrasne djece, ali problem je u tome što on radi nekad danju a nekad
noću, pa ni sama ne znam kada će se pojaviti ni koliko će ostati jer
radi dva posla i tako već tri godine.
U te tri
godine mi smo se međusobno udaljili: niti smo izlazili kao obitelj
negdje, niti smo sjeli i porazgovarali kao ljudi jer uvijek je bio
odgovor "kad budemo imali vremena". Život nam se sveo na pet
minuta koliko se vidimo dnevno (osim nedjelje), na pisanje papirića po
vratima i slično.
Jednostavno mi se nigdje više ne
ide jer znam da ću ići sama s djecom. Ljudi koji nas poznaju uvijek me
podbadaju s tim govoreći "a opet si sama, pa gdje ti je muž?", a moj
odgovor je uvijek bio: pa netko mora i raditi.. Mada radim i ja i to
puno radno vrijeme, pa kad dođem s posla onda on odlazi. Za djecu je to
dobro jer je uvijek netko od roditelja kod kuće, ali za nas je to
teško..
I sad kad sam počela definitivno sumnjati da
se nešto dešava, da ima drugu, moje su se sumnje ostvarile. A kad sam
saznala s kim ne prevario, ostala sam šokirana da ni dan danas ne mogu
doći k sebi!
Poslije tog dana kad sam mu rekla da
znam za prevaru, sve je priznao, ništa nije negirao. I tek smo tada
sjeli kao ljudi i popričali o svemu, zašto i kako je došlo do toga.
Žalosno je to da nam je tri godine trebalo da sjednemo i popričamo… On
je rekao da neće više toliko raditi, popravit će se, učinit će sve da
vrati moje povjerenje jer ja više povjerenja u njega nemam!
Sad
kad kaže da ide negdje pojavi se sumnja gdje li je, što radi, da li je
to samo priča kojom me hoće uvjeriti u laž? On je skupio samo
loše društvo oko sebe jer on zapravo ne spada u takav svijet, i tri
godine je tako bilo. Da li se može opet u jednom danu okrenuti da bude
onaj stari - to me pomalo brine!?
On kaže ako smo se
dogovorili da ne pričamo više o tome, ali ja jednostavno ne mogu to
izbaciti iz glave. To me proganja čim otvorim oči, ne mogu se
koncentrirati na poslu jer u svakoj slobodnoj minuti mi je pred očima
slika njega i nje… Doveo me jednom u situaciju da sjedim za istim
stolom s njom, a moja i njeno dijete da se igraju zajedno…
Ne
znam što da radim: kad probam leći s njim, kad me počne dirati, u tom
trenutku mi je odbojan jer nju vidim pred očima. Sad je on još
uvrijeđen i kaže da me neće ni dirnuti više jer što god da napravi
uvijek je krivo!
Molim vas za savjet, što i kako da
probam napraviti jer to me proždire... Hvala vam!
ODGOVOR:
Poštovana Božana, činjenica da vas je muž prevario problem je
s kojim se teško uhvatiti u koštac: ali to kao da je samo šlag na
torti, ona završna točka na "i" koja je došla kao logična posljedica
odnosa (braka?) kakvog ste imali zadnje tri godine. Na žalost, nema
sumnje da ste se morali probuditi prije ili kasnije – iako nam je
naravno žao što je buđenje na kraju ispalo baš ovako grubo!
Vaša
je priča (na žalost) najbolji dokaz kako neprekidna trka za novcem
donosi slatke plodove na jednoj strani, ali i te kako gorke na drugoj.
Pa još kad kažete da je vaš "aranžman" bio dobar za djecu – tu se tek
nećemo složiti s vama! Za djecu je važno da se druže ne samo s jednim,
nego s oba roditelja kad god i gdje god je to moguće: tome služe mama i
tata, i tek kad ste svi zajedno vi ste zaista prava i potpuna obitelj.
Pa makar i s malo manje novca na računu!
Ali to ste
sad oboje i sami shvatili, pa ćemo se radije okrenuti prevari i tome
kako se nositi s njom.
O tome kako preboljeti
prevaru pričali smo u ovome tekstu. Tamo smo rekli da je
najprije važno da se pomirite sami sa sobom, da shvatite da sve ono što
se dogodilo nije vaša nego isključivo njegova krivnja (ma koliko god
vas drugi uvjeravali u suprotno!), i da shvatite kako postupci vašeg
supruga baš ništa ne govore o vašoj vrijednosti. Ne dajte da cijeli
događaj ispadne vaša sramota, jer to uopće nije istina!
Preporučili
smo vam u navedenom tekstu da pronađete neku aktivnost koja će vas
veseliti i uz koju ćete misli odvratiti od stalnog prežvakavanja istih
slika. Naravno da vam uz dvoje djece to neće biti lako, ali neka vam
pomogne suprug: na kraju krajeva, sad kad je odlučio da će više vremena
provoditi uz vas, neka malo i podmetne leđa!
Svi
savjeti na stranu, ostaje tužna istina da ne možete očekivati kako će
se sve vratiti na staro u kratkom roku. Neka na to ne računa ni vaš
suprug! Znam da bi bilo lijepo kad biste se jednog jutra probudili
preporođeni, kad više nikad ne biste imali potrebu pričati o prevari i
kad bi sve bilo začas zaboravljeno. Onda bi se vratio vaš mir i
nekadašnja bliskost, uključujući i volju za seksom.
Ali
to ne ide preko noći - na to morate oboje biti spremni! Na vašem je
suprugu da učini sve kako bi vam pomogao u tom procesu, i da vam ostavi
dovoljno vremena da se pomirite sa svojim emocijama.
Tri
godine je vaš brak propadao, pa ne očekujte onda da ćete sve popraviti
u tri dana ili tri mjeseca! Dobra je vijest da su vrijeme i zaborav
ponekad najbolji lijek za ranjeno srce… Eto, a mi vam želimo da
"liječenje" traje što kraće!
