Jako mi se svidjela vaša stranica pa eto zanima me vaše mišljenje i o mojoj situaciji...
Imam
25 pet godina i već sam 4 godine u vezi sa starijim oženjenim
muškarcem. Obzirom da je teško trećem licu prenjeti toliko emocija,
situacija i događanja tokom ovih godina moje veze nastojat ću vam to
ipak opisati što je kraće moguće...
Na prvi mah obzirom da je on
stariji te imućan muškarac, reklo bi se da sam sponzoruša, no mlada sam
žena koja ima izvrstan, dobro plaćen posao u cijenjenoj firmi te sam
kroz život prolazila sama i stekla sve što sada imam bez ičije
financijske pomoći, a ponajmanje njegove čiji sam bilo koji oblik
odbijala...naravno upoznala sam ga vrlo mlada no nisam bila spremna na
sve što mi se dogodilo...
Imala sam 17 godina kad sam upoznala
vrlo šarmantnog muškarca koji je od mene bio stariji 19 godina, taj
tren kad sam ga ugledala znala sam da se nismo slučajno sreli... Od
slučajnog upoznavanja pa do našeg prvog zajedničkog trenutka prošlo je
4 godine, tu prvu godinu mi bismo se često sretali, što u društvu što
slučajno na ulici i svaki puta je tu bile ogromne neobjašnjive
napetosti (pozitivne). Nakon toga ja sam odselila u inozemstvo zbog
poslovnih razloga te sam vrlo rijetko dolazila natrag. Nisam bila
opterećena njime jer sam i kao još tada veoma mlada imala neke druge
ciljeve i dovoljna je bila udaljenos da ne mislim na njega i da mi
život krene drugim putem...bar sam tada tako mislila iako me srce
nekako uvijek vuklo natrag, i ono rijetko što sam dolazila kući morala
sam ga vidjeti pa makar i izdaleka...
Nakon dvije skoro 3 godine
života, propale veze, vratila sam se natrag bez razmišljanja hoćemo li
se ja i moj ne suđeni muškarac sresti...
No i to se dogodilo i
tada je sve počelo, ja sam sada bila mlada poslovna žena, više manje
sređenog egzistencijalnog života, izgrađene osobnosti i stavova i mogla
sam parirati jednom šarmantnom starijem muškarcu koji jako dobro
izgleda jer drži do sebe...Sada je tu uslijedilo puno ne promišljenih
poteza, koji nisu nosili zdrav razum ni razmišljanje kome ćemo nauditi
već nas je vodila strast, ogromna povezanost razgovorima koje smo znali
voditi satima, puno zajedničkih trenutaka koji su mi dopustili da se na
kraju u njega zaljubim, a na kraju ni on nije prošao bolje... Ispočetka
to je bio sex koji iskreno nije ni bio bog zna što, vodilo me to što mi
posvećuje toliko pažnje, što me konstantno oblijeće prokleto lijepim
komplimentima...i da znam laskavac...a ja naivčina, da i to mi je
proletjelo kroz glavu...i možda je tako bilo jer ni u jednom trenu
nisam zaboravljala da je on oženjen muškarac koji je doduše 15 godina
svojeg braka nesretan jer se oženio za bogatašicu zbog djeteta, ženu
koja nikada u životu nije učinila ništa na svoju ruku, nikada nije
radila, a imala je sve...
To me morilo, puno puta sam prekidala
tu našu vezu borila se protiv same sebe, a i njega, puno puta smo
dvojili kako ćemo i hoćemo li naprijed...dok nismo stigli i do zadnjeg
prekida...
Umirala sam tih nekoliko tjedana bez njega no ponos
mi nije dopuštao da se ponovo vratim njemu, dok se on nije vratio
meni...pokrenuo je razvod...ostavlja ženu koju nikada nije ni volio,
zašto je živio tolike godine u takvom braku ne znam i ne želim suditi,
stekao je svojim vlastitim radom, znanjem i predanošću veliko
bogadstvo, osigurao svojoj djeci pa i njoj lagodan život i sada odlazi
govoreći da ne krivim sebe u svemu tome jer je sam sa sobom trebao
donijeti čistu odluku...
Ja ga volim, obožavam, naš seksualni
život je sada savršen, jer vodimo ljubav svaki puta predano i vidim mu
u očima da me voli, komunikacija nam je uvijek spas iz problema...
Sve
bih dala za njega, no ipak na kraju krajeva užasavam se ovih trenutaka
koje prolazim, on je još uvijek s njom, u toku je rastava, dvoje djece
(14,17), ja se borim sama sa sobom i sa osjećajem krivnje da sam
uništila jednu obitelj...
Nas sada čeka puno stvari, on je dosta
stariji, kako će to drušvo prihvatiti, njegova i moja obitelj,
poznanici, hoće li se sada početi kositi naše godine...sto je pitanja
na koje ja čekam odgovor...
Znam i potpuno sam sigurna da tog čovjeka volim kao i vlastiti život i znam da on mene voli jednako, jeli to dovoljno...
U naprijed hvala...
ODGOVOR:
Poštovana Malena,
vaša
priča doista nije jednostavna, i iskreno rečeno protivi se onome što
uporno ponavljamo na našim stranicama: nesretni brakovi nisu isprika za
prevaru. Ono što je jedino pošteno napraviti u takvom trenutku je
razvesti se i onda mirne savjesti potražiti sreću s nekim drugim.
Ali
život nikad nije crno-bijel i zato si nitko (uključujući i nas) ne bi
smio uzeti za pravo osuđivati drugu osobu, osobito prije nego čuje
cijelu priču.
Najlakše mi je odgovoriti na vaše pitanje "što će
ljudi reći": vrlo jednostavno, za to vas ne mora biti briga! Ljudi će
uvijek nešto pričati, a vi se postavite u skladu sa snagom koju ste do
sada pokazali (između ostalog, i uspjehom u poslovnom svijetu) i hrabro
se suočite s pričama koje možda jednom načujete. Vaša ljubav je važnija
od tuđe radoznalosti ili zluradosti.
A što se tiče vaše grižnje savjesti... Eh, tu se sad, na kraju priče, ipak vraćamo na ono što smo govorili na samom početku.
Grižnja
savjesti cijena je vaših prijašnjih odluka. Jednako kao što vam nemam
pravo predbaciti što ste ušli u vezu s oženjenim čovjekom, tako vam
sada ne mogu ni pomoći ni olakšati savjest. Sve to dolazi u paketu: i
ulazak u "zabranjenu" vezu, i skrivanja i strahovi da vas netko ne
otkrije, i grižnja savjesti... I još tisuće sitnica koje neizbježno
prate priču poput vaše.
Ja vam sa svoje strane mogu samo
zaželjeti sreću. Drago mi je što se muškarac kojeg volite pobrinuo za
financijsku sigurnost djece, i nadam se da će shvatiti da ima jednaku
odgovornost da se i dalje brine za njih - i to ne samo financijski.
Odgovornost ste preuzeli i vi odlukom da uđete u vezu s njim, iako ste
znali za njegovu situaciju.
Radi djece koju nitko nije ništa
pitao, nadam se i želim vam da odgovorno postupate. I sami vidite da
svaka odluka kad-tad rezultira posljedicama, pa makar one bile samo
"obična grižnja savjesti".
REAGIRANJE:
Malena
nam je poslala još jednu poruku: Samo
vam želim zahvaliti na odgovoru, pročitali smo vaš odgovor, obzirom da
on nije znao da vam pišem ipak želimo vam zahvaliti na podršci i na
pokudi, te što pružate pomoć ljudima koji imaju problema u svojoj
ljubavi, braku ili općenito nekim sitnim životnim djelima koja kuju
našu sreću ili na žalost nesreću...nadamo se da će nas voditi sreća...
